Iz arhive…

Otislo je sve…


Sjatile se horde pa nam glume žrtve,

Sjatili su škripari s kamenjara,

pa nam oštre britve.

Misle da su heroji ulice,

omastili su brk pa nam se smiju u lice.

Dok oda radosti na vrata nam kuca,

rijeka gadosti kroz gradove teče,

njihovim se majkama stalno štuca,

dok nam iznose pred vrata svoje prljavo smeće.

Braneći ognjišta zapalili su vatru,

a da su žrtve opalili nam šatru.

A narod hudi sve više ludi,

ko’ bezglava muha na govno sleće.

Da vide šumu smeta im drveće.

Glavna disciplina pljuvanje u dalj,

jer tko dalje pljune on postaje kralj.

Ali ko koga pljune on je kralj bez krune,

koliko samo dobra u ljudima trune.

Biti na svojoj strani je smisao života,

od magle straha se ne vidi ljepota.

Duša u nama sve tiše jeca

prizivajuć’ u spas rasklimanog sveca.

Kao freska na zidu izbljedjela je stvarnost

stvarno je stanje nadmašilo nadrealnost.

U aspurdu živimo,

za to druge krivimo,

istinu ne šljivimo,

pravu drinu krivimo.

Ne budite ludi postanite ljudi!

Otišlo je sve u pičku materinu!

Komentariši