Pokušaj glasanja

Na ovaj ili onaj način, godinama apstiniram od glasanja u Bosni i Hercegovini. Zapravo kad bolje razmislim, glasao sam poluispravno samo jednom i to je bilo prvi put kad sam imao pravo glasa. I tada sam glasao putem nepotvrđenih glasačkih listića jer se nisam na vrijeme registrovao u birački spisak. Nakon toga sam se, sticajem okolnosti, na neki način počeo baviti političkim životom u BiH i što sam aktivniji u svom radu bio, to sam postajao pasivniji birač. S vremena na vrijeme sam išao na biračko mjesto ali sam s guštom radio šta sam htio sa glasačkim listićem ali sigurno nisam glasao kako je propisano. Ponekad "bijeli", a katkad "nevažeći" listić, svejedno o kojim se izborima radilo. Nisam želio svojim glasom dati legitimitet sistemu koji me je negirao niti sam želio podržati bilo koga da se u moje ime igra visoke politike. Smatram legitimnim čin bijelog listića i podržavam svakoga ko se odluči na takav vid glasanja ili apstinencije, kako god da to nazovem.


Nekako je logično da što više poznaješ politčki sistem u BiH to ti se on više gadi.


Inače, opšte je poznato da izborni sistem u BiH praktično delegitimira svoje građane i nevidljivim čini one glasače kao i potencijalne kandidate koji se ne uklapaju u frankenštajnsku triologiju izbornog jada. Samo po sebi to je dovoljno jak razlog da pojedinac odluči da ne izađe na izbore i da ne daje legitimitet sistemu koji ga u suštini negira. Pored toga svako od nas, gdje god da pogleda, uperi prstom ili samo pomisli, dobije pregršt razloga za neizlazak na glasanje, bilo da se radi o dvodecenijskoj pljački, posljednjemandatnoj nedosljednosti, vrištećem nacionalizmu, populističkom separatizmu, majorizatorskoj histeriji ili nećem trećem tj. šestom. S druge strane, sve nabrojano nekome predstavlja odličnu motivaciju za izlazak na izbore. Bilo kako bilo, sasvim je prigodno, kad su bh izbori u pitanju, voditi se glasovitom parolom "Kad bi izbori nešto mijenjali, bili bi ilegalni".


Kao i sve svoje stavove, tako i ovaj o mom odnosu prema izborima propitujem do iznemoglosti i pokušavam ga postaviti u okvire realnih dešavanja oko mene. Kad su u pitanju ovi najnoviji, predstojeći opšti izbori u BiH, jedini logičan zaključak koji mi se nameće je da su ovi izbori u stvari ilegalni. Jer kako legalnim smatrati izbore bez adekvatne primjene presude Sejdić-Finci? Time se direktno krši temeljno ljudsko pravo da biraš i budeš biran i postavlja pitanje kako legalnim smatrati izbore na kojima niti jedna od nekonstitutivnih grupa nema pravo na kandidaturu za sve pozicije na koje se neposredno biraju kandidati? Kako legalnim smatrati izbore na kojima je veliki broj kandidata zločinaca, očigledno korumpiranih, vidno kompromitiranih te duboko ogrezlih u sprezi politke i organizovanog kriminala tj. razlika između ovo dvoje je skoro pa neprimjetna? Svejedno je radi li se nehotice samodeklariranom "malom lopovu" ili onim koje mali naziva velikim lopovima i koji "rade po zakonu". Kako legalnim smatrati izbore na kojima su kandidati oni koji otvoreno negiraju zemlju u kojoj se kandiduju na izborima i javno krše ono što se zove ustavom te iste zemlje? Kako legalnim smatrati izbore kada je ispunjenost obećanja datih prilikom kampanje za prethodne opšte izbore manja od 3%? Kako legalnim smatrati izbore u kojima se i u samoj kampanji nude dokazi ne samo o tuđoj nego i o vlastitoj korumpiranosti, kriminalu i nesposobnosti? Kako uopšte smatrati legalnim zbore u BiH kada su relacije postavljene tako da se čini da oni ne mogu promijeniti ništa ukoliko se sam sistem ne promijeni?


Koliko god se činilo besmislenim i koliko god je očito da je ovogodišnja kampanja za izbore pokazala ono najgore od svih (ili gotovo svih) političkih igrača u BiH i koliko god je razgolićena sva strava i užas političkog života i koliko god je očigledan nedostatak kako političke intelignecije tako i smisla za marketing i promociju, eksponencijalni rast broja argumenata za nelegalnost izbora danas u meni stvara suprotan efekat od bijelog listića. Realnost, koja je davno nadmašila nadrealnost, potaknula me da razmislim o svom stavu "nevažećeg listića" i redefiniram ga. I baš kad sam se odlučio da aktivno glasam, primjećujem da je veliki broj ljudi oko mene, koje sam godinama pozivao na izbornu apstienenciju, a oni me uporno dobijali, odlučila da ovaj put neće glasati tj. odlučili su da postanu nevažeći ili bijeli listići.


Bijeli listić je svačija individualna odluka i kao takva predstavlja legitiman izborni čin. Bilo bi još bolje da se iskoristi(o) taj momentum i da se apsitnenciji pristupi aktivno, prema npr. odličnom katalonskom primjeru. Nagovoriti progresivne glasače kao i progresivne stranke da uopšte ne izađu na izbore i da dozvole da ostatak naroda, garantovanog izbornog tijela i uhodane mašinerije, izabere one najgore. Uvedemo kakistokraciju, kako se službeno zove sistem vladavine najgorih mogućih. Kad uvide kakvi su, narod će ih sam skinuti. BiH je savršena za takav model, pogotovo zato što dopušta selektvini pristup, praktično igru. Uz moto "Vi se igrate sa našim životima, mi ćemo se igrati sa vašim stolicama" pristupiti selektivno i za svaku jedinicu agitirati za drugačiji pristup. U kantonu 3 izađite i glasajte samo za državni parlament. U kantonu 10 izađite i glasajte samo za predsjedništvo. U kantonima 2, 4 i 6 glasajte samo za Parlament Federacije a ostali neka budu nevažeći itd. U RS je malo komplikovanija igra, ali mogu i regionalne podjele. U Brčkom opšta apstinencija. Izborni sistem dopušta neviđene varijante i manipulacije rezultatima sa samo 500-1000 glasova u pojednim jednicama. Varijacija je puno i zajebancija je odlična ali ipak zahtjeva dugoročan i ozbiljan pristup da bi upalila.


Usprkos svemu ja sam za ove izbore donio odluku da aktivno glasam i mislim da nisam puno pogriješio. Volio bih da ovo pišem kao strani (američki) plaćenik za agitiranje za izlazak na izbore, ali nisam te sreće. Moja nafaka je da ovo pišem kao zabrinuti državljanin BiH koji trenuto tj. već neko vrijeme živi i radi izvan BiH i kako stvari stoje, tako će ostati i narednih nekoliko godina. Radim i angažiran sam na raznim poljima i u zemlji u kojoj trenutno živim, tako je bilo svugdje gdje sam živio i tako će biti i ubuduće, ali ipak potičem iz BiH, u Sarajevu sam rođen i odrastao i neka vrsta privrženosti i lojalnosti, ne državi jer je praktično nema, nego zemlji i ljudima mi ne dopušta da ostavim po strani BiH i dešavanja u njoj, pa tako i izbore. Možda malo sebično i dijelom licemjerno, ali ipak to je moje pravo. Odlučio sam glasati i pozivam sve potencijalne apstinente, bijele i nevažeće listiće da još jednom razmisle o svojoj odluci.


Koliko god otrcano zvučalo ali činjenica je da u BiH, s obzirom da su izbori praktično ilegalni, jedino moguće promijeniti stvari izlaskom na izbore i biranjem opcije koja može donijeti promjene u određenim polugama sistema. Početi od pojedinih kantona, pukom srećom i eventualnim spletom okolnosti i entiteta pa za 4 godine i državnog nivoa. Za to nije dovoljno čak ni glas za pojedinaca iz neke od trenutno vladajući stranaka iako je mlad, obrazovan, pošten, šta god, jer mladi i obrazovani ljudi u većini slučajeva su tako nisko na listama da skoro i da nemaju šansi da se plasiraju u državni ili Parlament FBiH ili NSRS. Nekih nema ni na kompezacijskim listama gdje su samo stari i provjereni kadrovi odani vođstvu svojih stranaka.


Sam sam odgovorno pristupio ispunjavanju svoje dužnosti kao novoregistrovanog birača putem pošte. Iako sam već ranije imao dosta jasnu sliku o tome kome ću dati glas, ipak sam po primitku glasačkog materijala pažljivo isti promotrio i tek onda odlučio se za koga ću glasati. Glasao sam prije početka službene kampanje tj. poslao sam svoj glasački materijal nazad Izbornoj komisji na dan službenog početka kampanja za izbore 2014. U žabokrečini političkog života u BiH jedino mi se razumno činilo glasati za Našu Stranku. Prema viđenom u dosadašnjem tijeku kampanje mislim da nisam pogriješio. Izgleda da NS reorganizacijom pokušava riješiti dječije bolesti i da su ljudi koji su preuzeli odgovornost u stranci odlučno krenuli da od političkog nedonoščeta punog prelivoda i polukarijerista naprave ozbiljnu, vizionarsku, jaku stranku koja bi se mogla uhvatiti u koštac sa svime. Postepeno, malim koracima, ali sa svime! Nadam se da ne griješim i da neće biti "ne vjeruj političarima ni kada darove nose" i da mi (nam) se ovo neće vratiti kao bumerang.


Nažalost za sada samo kroz institucije možemo mijenjati sistem koji nas handri. Jednostavno, samo tako možemo uticati na velike i bitne promjene. Silom i izvanisntitucionalno ne možemo. Probali smo, više puta, ove godine i paljevinom, ali nije išlo. Trenutno nemamo "ono nešto" u nama da taj posao, kada dođe do njega, na takav način dovodemo do kraja. Ko zna, možda se na alternativnom, građansko-opozicionom nebu uskoro pojavi neka "Naša Stranka" koja će znati, htjeti, moći i uspjeti mijenjati stvari i izvan sistema, a ujedno natjerati i institucije da odgovornije, poštenije i jeftinije rade svoj posao.


Do tada možemo sjediti kod kuće, živjeti u svom mikrokosmosu i čekati da se stvari promijene ili uzeti u obzir preostale dvije opcije: ili glasaj ili talasaj!

Komentariši