Do izbora tri putića

Proveo sam prvi i posljednji mandat Ive Josipovića kao Predsjednika Republike Hrvatske upravo živeći i radeći u toj istoj manje-više republici. U to vrijeme sam stekao i državljanstvo te sam imao mogućnost i da glasam na posljednjim predsjedničkim izborima. Kako sam netom prije istih preselio u Brisel, svoju građansku dužnost sam obavio upravo u Briselu u prvom krugu dok za drugi krug nisam imao potvrdu za glasanje. Valjda je DIP očekivao rješenje izbora u prvom krugu, kad ne lezi vraže, izbori bi se mogli riješavati ne u drugom nego u trećem krugu, kako stvari stoje.


Iako lično, pardon osobno, mislim da neće doći do bilo kakve promjene i da je poluSDP-ovska inicijativa, ma koliko naizgled bila i logična i imala uporište u tumačenju ustava i izbornog zakona, jalova i kako su to već okarakterisali "jahanje mrtvog konja", uvjerenja sam da bi zapravo bilo najpoštenije ponoviti drugi krug izbora tj organizovati treći krug.


Ne zato što sam Josipovićev simpatizer, jer nisam i apsolutno se slažem sa većinom cipelarenja kojima je dotični izložen nakon izbornog, mogu slobodno tako reći, debakla. Nisam jer sam i sam u posljednjih par godina bio svjedokom njegove nedosljednosti i legitimizacije hrvatskog nacionalizma, političke dezorijentiranosti, podložnosti pogubnoj kvazi-socijaldemokratskoj politici Zorana Milanovića i što je najvažnije i najneoprostivije indirektnom odricanju od antifašizma i antituđmanizma.


I ne zato što mrzim HDZ, jer ga mrzim, tačnije prezirem i smatram ga glavnim krivcem i realizatorom hrvatske socio-ekonomske propasti, glavnim generatorom nacionalističkih divljanja, zločinačkom i kriminalnom organizacijom i organizatorom i pokretačem hrvatske agresije na BiH i kao takvi nemaju pravo na postojanje a kamoli da imaju svoju kandidatkinju na izborima i još k tome pobjednicu tj novu Predsjednicu Republike Hrvatske.


Treći krug izbora bi se trebao organizovati baš iz razloga što ga niko nije očekivao niti u najluđim snovima. Treba ga organizovati i zbog nedorečenosti zakona. Pogotovo ga treba organizovati jer su u međuvremenu skoro sve maske pale.


Ivo Josipović je priznao poraz još oko 22 sata u nedelju 11.01. i izgledalo je kao da mu je pao kamen sa srca. Vidjelo se da mu je dosta tog posla i da mu se zapravo i ne da više biti predsjednik. Koliko god ovo nevjerovartno zvuči, jer opšte je poznato da je vlast svima draga, mislim da ovdje ima istine jer biti Predsjednik RH nije nikakva vlast, nego si marioneta stranke koja te je kandidirala. Osim u slučaju kad si samostalni kandidat ali opet si fikus, nemaš skoro nikakve ovlasti i zapravo ti je prepuštena uloga dvorske lude, kao što je to bio Josipovićev prethodnik. Doduše dvorska luda sa stavom ali opet…


Mislim da je Josipović svjestan većine loših i pogubnih poteza koje je povukao ili koje su mu rekli da povuče ali nije imao niti snage, niti volje niti ovlasti da radi drugačije. Lako je npr bilo svađati se sa Pupovcem i ignorirati božićne prijeme ali je zato na koljenima odlazio u šator ispred Savske 66. Lako je bilo deklarativno podržavati manjine, civilne žrtve rata i dijeliti plakete ali je zato pognute glave i podvinutog repa išao u Vukovar i otišao iz njega bez da je pokazao zube antićirilićarima.


Zbog čega? Sve zbog dodvoravanja i želje da se svidi svima. Ne samo zbog sebe nego zbog stranke koja ga je kandidirala i koja je trenutno na vlasti. Jer jedina politika kojoj je SDP ostao dosljedan u svom mandatu na čelu Vlade je dodvoravanje i sviđanje svima kako bi se osigurao novi mandat. Josipović je toga svjestan i baš zbog toga mu je laknulo kad je izgubio izbore. I neka je ali baš zbog toga treba ga u treći krug.


Sa druge strane, odmah nakon proglašenja rezultata bilo je jasno ko je u stvari postao predsjednik a ne predsjednica. Govor Tomislava Karamarka, političko predavanje umjesto čestitanja i najave nove predsjednice je bio sramotan ali isto tako i indikativan. O ostalim javljanjima iz izbornog štaba HDZ-a i ogavnost koje su od tamo izašle neću i ne trebam trošiti riječi. Svi sve odavno znaju i svima je sve poznato. Ti ljudi nisu ni trebali govoriti.


Kolinda Grabar Kitarović je nakon toga nastavila pokazivati nedostatak elementarnog poznavanja diplomacije i političkih prilika u Hrvatskoj. Bez obzira na prividno uspješnu poitičku karijeru, ona je zapravo obična službenica, operativka koja zna izvršavati zadatke ali koja nema baš velikog dara za projektno i dugoročno razmišljanje i sagledavanje situacije. Novoizabrana predsjednica RH je zapravo na pitanje oko izbornog zakona, ustava i eventualnog trećeg kruga najiskrenije odgovorila da ona "ne zna o čemu je riječ". KGK je u kampanji izrekla toliko neistina i gluposti da ih je nastavila redati i nakon izbora. Od slušanja hrvatske himne na TV Zagreb i mužnje krava npr pa do Hrvati u Vojvodini i BiH su Hrvati ali su Srbi u Hrvatskoj…isto tako Hrvati.


Osim toga, dosta stvari govori u prilog tezi da je HDZ zapravo za izbora radio ono što najbolje znaju, pokrao ih je. Organizovali su konvoje autobusa ljudi koji su glasali i u BiH ali i u Hrvatskoj, glasali su članovi HDZ-a i sa po 15 ličnih karata a indikativna je i činjenica da je veliki broj nevažećih listića baš u mjestima gdje su izborna povjerenstva u rukama HDZ-ovaca. Ovo i ne mora biti tačno tj ne mora ukazivati da je krađa bila organizovana ali pametnom i išaret dosta.


S obzirom na to da su i kandidat i kandidatkinja ali i stranke koje su ih kandidirale nakon izbora pokazale svoje pravo lice, niko sretniji od mene ne bi bio kada bi DIP uvažio SDP primjedbe, ubrojio i nevažeće listiće te time dobio situaciju da niti jedan kandidat_kinja nema većinu tj 50% + 1 glas i uistinu organizovao treći krug izbora.


To bi zasigurno do kraja razgolitilo licemjerje i SDP-a i HDZ-a ali i Josipovićevu političku relativizaciju i Grabar-Kitarovićkinu političku indolentnost.


SDP i Josipović bi zasigurno odmah u prvi plan gurnuli sve teme koje su im dobronamjerni ali i zlonamjerni spočitali nakon izbora. HDZ bi javno pokrenuo desničarsku mašineriju koju još od dolaska Milanovića na vlast kontrolira i kojom generira nacionalistička divljanja i organizovali bi nemire. Zbog svega toga ono najvažnije i najneočekivanije bi se također desilo. Koliko god nevjerovatno zvuči ali siguran sam da bi bilo barem pola miliona nevažećih listića jer…do izbora su tri putića…


Komentariši